Nekada ponos grada Konjica... Nekada div iz Hercegovine... A danas, klub koji se bori za opstanak u trećoj ligi. Kao i svake subote, tako i ove, idem na utakmicu Igmana. Danas igraju protiv Stoca, izravna borba za opstanak. Ako Igman pobijedi, Igman ostaje u 3. ligi. Ako Stolac pobijedi ili izbori neriješen rezultat, Stolac ostaje, a Igman ispada u 4. rang. Od kad znam za sebe, nisam nijednu utakmicu Igmana propustio, nekada sam čak i ja bio dolje na terenu, branio crveno-bijele boje. Bio sam velika nada, ali sam zapostavio trening. Kasnije sam postao vođa jedne od tada najjačih navijačkih grupa u državi, popularnih Beštija. Ali, kako je Igman bilježio sve lošije rezultate, tako se i Beštije povukoše sa tribine. Danas sam onaj "košpicar", sjedim i gledam utakmicu. Nema se Bog zna šta vidjeti. Loša igra, katastrofalna. U 65. minuti Igman primi gol, i tada nam sve lađe potonuše. Odbrana Igmana je do kraja utakmice kapitulirala još 4 puta, i tako Igman izgubi utakmicu i ispade iz lige. Sada smo u 4. ligi. Krenuh kući, razočaran. Poče me hvatati nostalgija za starim vremenima, vremenima kada je Igman dobivao utakmice protiv najjačih timova iz Bosne i Hercegovine, ali i bivše Jugoslavije.



Samo što sam ustao sa stolice i napravio dva-tri koraka, neki me čovjek zovnu. "Inase, da ti se predstavim. Ja sam predsjednik FK Igmana. Možemo li u kancelariju da porazgovaramo, ako ne žuriš negdje?" Ionako nisam imao pametnijeg posla, pa sam krenuo sa predsjednikom. U kancelariji sam bio svega minutu, nakon čega mi ponudi da preuzmem kormilo kluba, da postanem trener FK Igmana. Eto, nakon što sam batalio igranje fudbala i mislio da mu se više nikad neću vratiti, sada dobih ponudu da postanem trener kluba za koji živim. Nažalost, situacija u klubu je bila krajnje nezavidna, tako da sam se morao dati u razmišljanje. Sve mi se činilo lijepo, dok nisam čuo koliku ću platu imati u klubu. Ali, meni je to manje važno. Važnija je ljubav prema klubu. Nisam imao posao, a ovo bi mi mogla biti odlična zanimacija, a kasnije bi možda postalo i ozbiljan posao. Odlučio sam prihvatiti. Klub je bio u najvećoj krizi od svog osnivanja, što u rezultatskoj, što u financijskoj. Na sve strane je bilo gusto. Predsjednik mi je rekao da ćemo pokušati napraviti reformaciju kluba. Stare zvijezde, koje su se prije nekolike sezone borile za ulazak u Premijer Ligu, su napustile klub. Sada su tu igrači od 18-19 godina, koji nisu bili nešto posebno talentovani. Ali ja ću pokušati od njih napraviti dobre igrače i odvesti klub na puteve stare slave...